Spas nemoćne djece, žena i starosti nagovijestio je zbjeg prema južnoj Italiji i Egiptu. Zbjeg je počeo u jesen 1943. i trajao do kraja Drugog svjetskog rata. Prema objavljenim podacima u zbjegu je boravilo 39 674 osobe od čega u južnoj Italiji  872, a u Egiptu 28 120 osoba, a 3 682 osobe su mobilizirane u jedinice NOVJ u južnoj Italiji. Najveći broj izbjeglica (33 949) je bio iz Dalmacije. Prvi dio zbjega otišao je sa Visa 30. prosinca 1943, a posljednji dio vratio se iz Egipta 26. ožujka 1946.

 

 Grupa izbjeglica

Krajem siječnja 1944 zbjeg je krenuo sa područja današnjeg Grada Ploča. Izbjeglice sa neretvansko biokovskog područja dopraćene su u uvalu Dobrogošće u Baćini gdje je bila glavna ukrcajna luka. Zbog nevremena i lošeg brodovlja, a najviše zbog njemačkih patrolnih čamaca putovanje je bilo veoma rizično. Pratnju i ukrcaj osiguravale su manje partizanske jedinice. Osim partizanskih brodova prijevoz su obavljali i saveznički brodovi. Srećom sve grupe upućene iz Baćine prevezene su do Visa i dalje do Afrike. Istina je da su njemačke patrole u dva navrata vidjeli brodove koji su došli po izbjeglice, ali nakon sukoba brodovi su se udaljili, a izbjeglice su se razbježale.

 

Uvala Dobrogošće u Baćini.

 

 

 

 

 

Od kraja veljače do početka lipnja 1944 u jedanaest vožnji od Baćine do Visa je prebačeno 1 500 ljudi. Najveći broj izbjeglica je otišao iz Baćine, Briste, Podace i Zaostroga. Iz ovih mjesta u zbjeg je otišlo preko 50% civilnog stanovništva.

Samo iz Baćine u El Shattu je boravilo više od 200 osoba od čega ih je tamo umrlo 19 osoba uglavnom djece i starijih osoba. Također u zbjeg su odlazili i stanovnici iz nekih neretvanskih župa i to iz Pasičine, Pline, Desana, Slivna i dr.

Ipak mnogi nisu uspjeli otići sa zbjegom i mnogi će još stradati ili biti deportirani u zatvore i logore na prostoru NDH ili Njemačke.

Čim su izbjeglice stigle počeli su se privikavati i organizirati život. Utvrđeni su logori po rajonima, a rajoni po šatorima. Osnovan je centralni odbor zbjega, a zatim logorski i rajonski odbori koji su vodili cjelokupnu brigu oko zbjega. U El Shattu je rođena Jelka Gradac kći Dujina, udana Glamuzina kao i mnoga druga djeca.